“Ubio sam za vas, ovim rukama!”, rekao je izraelski vojnik poslanicima. Cionizam ne uništava samo Palestince, već i one koji bi trebali biti njegovi korisnici.
„Ubio sam za tebe, ovim rukama! Kažete, ‘Teroristi sa krvavim rukama?’ Ubio sam više od 40 ljudi za tebe! Ubio sam!”
Ovo oštro priznanje dao je Ido Gal Razon, bivši izraelski vojnik, koji se vidi na snimku iznad kako razgovara pred odborom izraelskog parlamenta, Kneseta, 11. novembra 2015. godine.
Razon nije izražavao kajanje zbog ubistava, ali se žalio da mu nije ponuđeno liječenje zbog teških psihijatrijskih posljedica koje je pokolj koji je počinio u službi Izraela imao na njega.
“Niko mi ne daje terapiju, a ja se žalim! Vičem”, kaže on. “Piškim noću od posttraume. Dođe mi i kaže: ‘Zašto si me ubio? Zašto si me ubio?”
Nije jasno ko proganja Razona noću, ali on bi mogao misliti na bilo koga od ljudi za koje kaže da ih je ubio.
Razon kaže da je povrijeđen dok je bio pripadnik 51. bataljona brigade Golani izraelske vojske kada je učestvovao u operaciji “Čisto kao vino” – napadu na Palestince u središnjem pojasu Gaze 20. decembra 2007. godine.
O samom napadu
Prema Palestinskom centru za ljudska prava (PCHR), izraelske snage su tog dana izvele veliki napad na selo al-Musaddar i susjedni izbjeglički kamp Maghazi u središnjem pojasu Gaze.
U napadu je poginulo osam palestinskih boraca otpora, a ranjen je 21 Palestinac, većinom civili, uključujući nekoliko djece.
Usred neselektivnog granatiranja tog područja, Izraelci su uništili najmanje 10 kuća i sravnili desetine hektara poljoprivrednog zemljišta.
Upad je počeo, prema Al Mezan Centru za ljudska prava, oko podneva, kada se izraelska “specijalna jedinica krišom ubacila u srednju oblast Gaze sa istočne granične ograde i krenula prema zapadu”.
Jedinica, čiji je član vjerovatno bio Razon, “ušla je na kilometar i po i stigla do sela al-Musaddar u centralnoj Gazi. Vojnici su upali u šest visokih zgrada i držali njihove stanovnike u po jednoj prostoriji u svakoj zgradi.”
Prema PCHR-u, 23 Palestinca su ubijena u izraelskim napadima u Gazi te sedmice, od kojih 10 u vansudskim pogubljenjima. To je također bila sedmica kada su Palestinci slavili Kurban-bajram, praznik kojim se obilježava godišnje muslimansko hodočašće u Meki.
Ovakvi izraelski napadi, sa velikim brojem smrtnih slučajeva, povreda i razaranja, bili su rutinski događaji u Gazi mnogo prije još masovnijih napada u decembru 2008., novembru 2012. i tokom ljeta 2014., koji su zajedno odnijeli 4.000 života.
"Ubij i ubij i ubij"
Gledajući video snimak nema sumnje da je Razon bio traumatiziran nasiljem u kojem je učestvovao kao pripadnik napadačke, okupatorske snage.
Ali takođe nema sumnje da je žrtvama izraelskih ratnih zločina mnogo gore.
Gledajući Razona kako ljutito govori o svojoj psihološkoj traumi, prisjećamo se riječi Arnona Soffera, izraelskog akademika i vladinog savjetnika koji je pomogao u planiranju izolacije Gaze početkom 2000-ih.
Soffer je neslavno rekao 2004. da bi Palestince držao pokornim i zatvorenim u Gazi, i tako sačuvao Izrael kao cionističku „jevrejsku državu“, morao bi „ubijati i ubijati i ubijati. Ceo dan, svaki dan.”
“Jedina stvar koja me brine je kako osigurati da se dječaci i muškarci koji će morati izvršiti ubistvo vrate svojim porodicama i budu normalna ljudska bića”, dodao je Soffer.
Ido Gal Razon je živi dokaz da cionizam ne uništava samo Palestince, već i one koji bi trebali biti njegovi korisnici.